“Moja idealna forma emisije uključuje više od jednog pulta i jedne kamere”
* Nedavno si produžila ugovor s RTL-om, kako gledaš na svoj 6-godišnji rad na toj televiziji?
Da vam odgovorim korporativno korektno ili radnički osviješteno (osmijeh)? Zadovoljna sam iskustvom koje sam stekla radeći godinama u produkciji koja program proizvodi uživo na dnevnoj bazi. Ako sam to proživjela i preživjela, što god da me, po pitanju posla, očekuje u budućnosti, predstavlja mi izazov, ali nikako strah.
* RTL je jedno vrijeme bio poznat po gomilanju lijepih voditeljica, a HRT je, suprotno tome, zadržavao gardu. Je li po tvom mišljenju RTL-ov princip degradirao voditeljstvo kao profesiju?
Kada sam počela raditi za RTL bila sam na trećoj godini studija, s iskustvom terenskog novinskog rada za jednu drugu TV kuću. Unatoč tome, a eto što vam je snaga medija, osobito komercijalnih, svi su se ponašali kao da smo s Marsa pali. Inače, prilično sam sigurna da našu struku ne može degradirati nekoliko mladih snaga, posve slučajno ljepuškastih lišca, željnih rada? Naša je struka ipak dorasla nositi se s takvim izazovima, nadam se.
* Unatrag godinu dana više aktivno novinariš nego što vodiš. U kom smjeru ide tvoja ambicija?
Moja poslovna želja ide u smjeru – radom do usavršavanja. A da bih to mogla, morala sam se maknuti iz studija i ponovno krenuti na teren, osjetiti veselje montiranja i pripreme priloga; svega onoga što prethodi programu uživo.
* Najidealnija forma emisije?
Dva-tri dobra gosta, nekoliko priloga, pokoji filage, publika u studiju i band na pozornici… Da skratim, bilo što što uključuje više od jednog pulta i jedne kamere.
* Od početka karijere se, naravno, puno toga izučilo i promijenilo u profesionalnom smislu. Je li se tvoj karakter ponešto promijenio putem?
Rekli bi Splićani – pari ka da pišen životopis, ali… rekla bih da sam s vremenom shvatila kako sam ultimativni fair player. Možda baš zbog toga, previše sam puta na račun profesionalnosti sama sebi zabila gol. U maniri fair playa, ponovno bih učinila – isto!
* Iskustva imaš, posao znaš iznutra i izvana. Što ti znači diploma politologa? Misliš li, kao netko tko je «unutra», da tvoj fakultet dobro priprema za novinarenje?
Neka mi se javi onaj koji se još sjeća literature iz prava na drugoj godini faksa. Forma je jedno, nju zadovoljiš obrazovanjem koje ti da odličnu podlogu koju bi, prema mom mišljenju, svatko trebao zadovoljiti. Sadržaj? E sadržaj je ono što učiš živčaneći jer imaš kratke rokove, pokušavajući organizirati snimanje, a sve ti pada u vodu, uvjeravajuću urednika da treba ovako, a ne onako, osjećaj koji imaš u trbuhu kada ti iz režije kažu: “10 do etera”… Posao ne možeš naštrebati, njega jednostavno – učiš.
* Sraz Tatjane privatne i javne osobe. Koja dobiva, a koja gubi? Koliko i što čega?
Privatna gubi. Jao, privatna gubi. A ni javnoj se ne piše dobro (osmijeh). Javna se živcira, a privatna – gubi te iste živčane stanice. Javna stalno nekuda juri, a privatnoj je pun kufer toga. Javnu od tempa zaboli glava, a onda privatna cijelu noć doma jauče, samo da bi javna ujutro ponovno bila na mjestu. Ali, eto sad mi sinulo, baš sad, sve mi se čini da ću uskoro – izabrati privatnu…
* Koji ti je od dosadašnjih RTL TV potpisa i ukazanja najdraži – Exkluziv, onaj jednosezonski model show, V.I.P., neka druga gostovanja i ukazanja tipa u Big Brotheru u onoj sezoni kad si komentirala…
U najsjajnijim trenucima svoga rada, ne samo za RTL, pamtim da sam uistinu – radila. Stvarno sam – radila svoj posao! Imala sam za to osiguranu kvalitetnu platformu, suradnike spremne na asistenciju, odličnu komunikaciju (a to vam, vjerujete, uvijek trebaaaa!) i feedback ne samo publike, već i odgovornih.
* Hrvatski mediji – žuti mediji. Jedna si od rijetkih lica koja se uspješno etabliraju u voditeljskom, terensko novinarskom, razgovornom, stand up dijelu. Koliko te ograničavaju “zahtjevi” gledateljstva i “pravila struke” u profiliranju svoje TV osobnosti u smislu da možeš biti baš onakva kakva jesi prema sugovornicima?
Da ste me pitali prije nekoliko godina, rekla bih vam da televizijska forma, pod presingom brze protočnosti informacija i komercijalnih zahtjeva, uopće ne trpi osobni angažman kao takav. Tu si da zadovoljiš formu i ajmo dalje. I to je istina; ovaj posao ima svoje zakonitosti koje treba zadovoljiti. Bitan je način na koji radiš svoj posao, a ne onaj na koji forsiraš vlastitu osobnost. Sama sam možda imala tu (ne)sreću da su me uvijek stavljali u strogo omeđene formate pa su me drugi cijenili prema tome. No, to se konačno mijenja pa su svi u pozitvnom šoku. Što reći, to me veseli. No, ja sam oduvijek bila takva.
* Što je s angažmanom na Radio Anteni o kojem se svojevremeno pisalo i pričalo u vrijeme isticanja ugovora s RTL-om?
Druga strana je jednstavo utihnula, a ja sam imala previše posla pitati “di je zapelo”…
* Ostvarila si se uspješno na model terenu, novinarskom i voditeljskom, reklamnom. Tvoje ime je tvoj brand. Koji dio novinarenja nedostaje? Čini mi se da si svojedobno priželjkivala talk show…je li to nešto Letterman/Leno ili Oprah tipa?
Ma kad se sve zbroji i oduzme, moja malenkost samo priželjkuje – raditi. Pritom se nada kvalitetno raditi i ne boriti se s vjetrenjačama. Mislite da je to izvedivo? Ili da odem saditi masline?
* Naravno da nećeš imenovati, ali ima li od svih tvojih VIP gostiju poneki za kojeg/koju ti oči zaškilje i pomisliš “dovraga nepravde, ti ne bi trebao/la biti s druge strane mog mikrofona”? Ili su sve ugodni trenuci?
Sve su bili ugodni trenutci… Reklo bi se “9 od 10″… A za ovog jednog ili jednu odgovaram “sve su to bili ugodni trenuci… Btw. nisu vam nikada rekli da ponekad čitati treba i između redaka” (namig). No, šalu na stranu, naše su zvijezde uistinu dragi ljudi!
* Gluma? Čudi me kako te nisu vabili (ili zasigurno jesu, ali uz negativn odgovor) na nastupe u “telenovelama”… Bi – ne bi?
Svaka čast multitalentima, ali sama to jednostavno – nisam! Doduše, jednom sam prilikom glumila samu sebe. U sapunici. Nije bilo prezahtjevno. Ta mi uloga najbolje ide… Glumila sam i u jednom showu. Iako je bio – reality show. Tako su mi rekli…
* Tri četiri filma koji su te se silno dojmila i kroz koje si upoznala ili prepoznala dosta sebe…
Jesam li prepoznala baš sebe, ne mogu reći. No ovako – “Kuća od pijeska i magle”, “Zameo ih vjetar”, “Život je lijep”, “U potrazi za srećom”… ima ih, ima!
* Pisanje? Bila si jedan mjesec gošća kolumnistica i to je vrlo pitko i tečno išlo… Kakva si prema toj novinarskoj formi? Prošlost ili možda budućnost opet?
Možda budućnost! No, kada pišem, ne želim da me se stavlja u zadane forme. Dugo mi je trebalo da se pomirim sa zadovoljavanjem forme u elektronskim medijima i općenito u medijskom poslu. Ustvari kad malo bolje razmislim, još se nisam pomirila s time.
* A pisanje za sebe – dnevnici, blogovi, stihovi? Je li taj dio izražavanja ikad stanovao u tebi pa si ga vješto prikrivala ili ga je progutala srednja i faks?
Pišem, pišem… redovito, evo kao sada. Pisanje je uistinu moja velika ljubav. Ali, ekipa, bez panike, neću biti još jedna od onih koja si utvara da treba izdati knjigu!
* Mimo lektira, koje su ti se knjige tetovirale pod kožu?
Pored svih stručnih knjiga koje gutam, gore sam spomenula film, a volim i djelo prema kojemu je nastalo – Andre Dubus III: “Kuća od pijeska i magle”…
* Koje pjesme ili izvođači govore najbliže o tvom životu da te dirnu i da se prepoznaš?
Annie Lennox ima jedan stih koji volim – “I m much too tall to fell that small…” Ili Tracy Chapman “All you got is your soul…”.
* Pjevanje:
a) samo pod tušem
b) uz ugodno društvo
c) uz čašicu aperitiva viška
d) nikad više kao na maturalcu – o, daaaaaaaaaaa
e) možda i pustiš glasa pred javnim m(n)ijenjem nekad
Dva “kad bi”. Kad bi odlučila pjevati i kad bi imali pjesmu s kim bi najradije snimila duet?
a) TBF – tu ne moram pustiti glas do kraja… ljepše će zvučati!
b) Hladno Pivo
c) Urban
d) Let 3
e) Lana Jurčević
e) Severina
f) Thompson
g) Franka Batelić
* Hladno Pivo imaju pjesmu “Biološki sat”. Kako bi išle tvoje riječi na pjesmu tog naslova?
Tekst bi bio popraćen nebrojenim psovkama pa bolje da uložim kviska na ovo pitanje.
* Ima i jedna sjajna romantična komedija “Nothing Hill” u kojoj nije čak ni toliko iritantno koliko Hugh Grant trepće, a koju su naši distributeri slobodno preveli “Ja u ljubav vjerujem”. Kako bi ti prevela i proširila taj prijevod?
Hm, e sad ste me ulovili na prepad! Poslužila bih se pomalo i samim originalom, recimo… hm… “Ništa od toga”. “Oni” na kraju sjede na klupi, “ona” (velika medijska zvijezda) čita knjigu, a “on” (zbunjeni knjižničar) joj mazi trudnički trbuh. Ohhhhh please! … Iako, ima u tom filmu jedna scena koju osobito volim (osmijeh)…
Anđelo Jurkas/Korana Serdarević